Detaljna biografija: Indexi
Osnovne informacije
Indexi je bila najdugovječnija i najznačajnija bosanskohercegovačka pop rock grupa. Djelovali su od 1962. do 2001. godine i u tom su razdoblju objavili dva studijska albuma, 27 singl album, te 12 kompilacijskih albuma, no daleko je više njihovih snimljenih pesama koje iz raznih razloga do sada nisu objavljene. Smatraju se pionirima jugoslavenskog rocka.
Istorijat i osnivanje grupe
Grupu Indexi osnovali su u ljeto 1962. godine u Sarajevu brucoši Ismet Nuno Arnautalić, gitarist, i Šefko Akšamija, basist (otuda ideja za ime grupe), kojima su se u prvoj instrumentalnoj postavi pridružili Slobodan Bobo Misaljević (gitara), Đorđe Uzelac (klavijature) i Nedo Hadžihasanović (bubanj).
U početku su svirali instrumentalnu muziku, obrade svjetskih hitova grupa kao što su The Shadows i The Kinks, ali je s njima na igrankama u dvorani "Sloga" povremeno nastupao pevač Alija Hafizović. Godine 1963. događa se prva personalna promjena u postavi: umjesto Nede Hadžihasanovića, za bubnjeve dolazi Đorđe Kisić.
Rane godine
Na prvoj Gitarijadi u Beogradu 1964. Indexi su osvojili drugo mjesto i kao nagradu dobili mogućnost da snime prvi singl na kome su se našle četiri instrumentalne teme. Odlučili su se za obrade tadašnjih hitova “Sedam veličanstvenih” (tema iz filma “The Magnificent Seven”), “Večeras u gradu mladih” (“Teensville Tonight” Johnny and the Hurricanes) i “Atlantida” (“Atlantis” The Shadows), dok je temu “Nikada” komponirao Ismet Arnautalić i to je bila prva autentična rock kompozicija u BiH.
Krajem 1964. Indexima se priključuje pevač Davorin Popović (rođen 1946.), koji je do tada nastupao s grupom Pauci(uspešan i kao košarkaš Mlade Bosne). Tokom 1965. nastavlja se osipanje prvobitne postave. Grupu napuštaju Slobodan Misaljević, Šefko Akšamija i Đorđe Uzelac, a iz grupe Lutalice dolaze gitarist Slobodan Bodo Kovačević (rođen 1946.) i basist Fadil Redžić (rođen 1946.).
Godine 1967. Indexi nastupaju na prvom sarajevskom festivalu Vaš šlager sezone, održanom u travnju (aprilu) u dvorani Đuro Đaković, na kojemu su izveli Kovačevićevu kompoziciju “Oko malih stvari svađamo se mi” koju je PGP RTB objavio na festivalskoj ploči.
Zlatno razdoblje Indexa
Slijedi istorijski datum u karijeri Indexa – 15. januar (januar) 1969. Tog dana započelo se snimanje pesme “Plima”, koju je komponirao Slobodan Bodo Kovačević, a tekst napisao Kornelije Kovač.
Sljedeći jednako važan događa se u istoj godini, 11. listopada (oktobra), kada je snimljena prva domaća rock poema “Negdje u kraju u zatišju”, prva rock tema koja je trajala dulje od 10 minuta. Melodiju je komponirao Slobodan Kovačević na stihove Želimira Altarca Čička.
U prosincu (decembru) 1969. godine Ismet Nuno Aranutalić je otišao u vojsku I neće se više vratiti u Indexe. Kasnije je s Goranom Bregovićem i Zoranom Redžićem osnovao grupa Jutro, preteču Bijelog dugmeta.
Početkom 1970. godine opet se događa jedna od brojnih personalnih promjena za klavijaturama. Đorđe Novković se pridružio grupi Pro Arte, a zamijenio ga je Ranko Rihtman (ex Čičak, rođen 1948. u Sarajevu). Na takmičarskoj rock večeri festivala Zagreb 70. Indexi su nastupili s pjesmom “Da sam ja netko”, koju je komponirao Hrvoje Hegedušić, a tekst je napisala Maja Perfiljeva i osvojili su drugo mjesto, iza Korni grupe. “Da sam ja netko” uz “Svet u kome živim” (muzika Kovačević-Redžić, tekst Želimir Altarac Čičak) objavljena je na singl ploči u izdanju zagrebačkog Jugotona.
Odustajanje od rock izraza
Početkom 1973. godine došlo je do čudne muzičke fuzije sa grupom Pro arte. U to vreme Indexi su opet ostali bez orguljaša, pa su s Đorđem Novkovićem, čiji je grupa Pro arte također bio u personalnoj krizi, smislili neobično rješenje – spajanje dvije grupe. Uz Novkovića, grupi je pristupio i pevač Vladimir Savčić Čobi, pa su djelovali pod imenom Pro arte - Indexi. Na festivalima su birali ime u ovisnosti od toga s kojim pjevačem su nastupali. U toj postavi su otišli na turneju po Bugarskoj i snimak njihovog nastupa je pod imenom "Indexi + Pro Arte" objavila izdavačka kuća Balkanton.
U travnju (aprilu) 1973. godine Indexi su osvojili prvo mjesto na festivalu Vaš šlager sezone s pjesmom Aleksandra Koraća “Predaj se srce”, koja im je donijela i prvi zlatni singl. Ovo je prijelomni trenutak u karijeri Indexa, koji sve više napuštaju avangardni rock izraz i počinju se baviti laganim notama.
U studenom (novembru) 1973. godine Kovačević i Popović su otišli u vojsku i grupa nije radila godinu dana. Pauzu su popunili nastupom na Opatijskom festivalu s pjesmom “Samo su ruže znale” kao i singlovima koje su snimili prije prestanka rada.
Zadnje godine
Tokom rata u BiH grupa Indexi nije radila, ali su snimili pesmu "Ulica prkosa". Davorin Popović, Đorđe Kisić I Fadil Redžić su cijelo vreme bili u Sarajevu, Bodo Kovačević je bio u Pragu, a Ranko Rihtman u Izraelu.
Davorin Popović je 1995. godine s pjesmom “XXI vijek” Zlatana Fazlića predstavljao Bosnu i Hercegovinu na Eurosongu u Dublinu. Ona je, uz devet drugih pesama, objavljena na trećem Davorinovom solo albumu “S tobom dijelim sve” (kuriozitet: isti naziv kao i drugog albuma), a potpisana je kao Davorin Popović i Indexi. Uz stare materijale pesme su komponirali Zlaja Arslanagić, Kemal Monteno, braća Mulahalilović (ex Hari Mata Hari), te Zlatan Redžić.
Tokom 1995. godine Indexi su zvanično obnovili rad. Uz Popovića i Kovačevića grupa su činili bubnjar Peco Petej, basist Davor Črnigoj i klavijaturist Sinan Alimanović (rođen 1954. godine u Leskovcu) koji je svojevremeno bio član grupe Kosovski božuri iz Prištine, a od sredine devedesetih postao je direktor muzičke produkcije RTV BiH. Tri puta su nastupali u Londonu, a bili su česti gosti i u drugim europskim prijestolnicama. Siječnja (januara) 1996. godine svirali su pet uzastopnih koncerata u zagrebačkoj dvorani "Vatroslav Lisinski".
Članovi grupe
Ismet Nuno Arnautalić, ritam gitara (do 1969.)
Slobodan Bobo Misaljević, solo gitara (do 1965.)
Đorđe Uzelac, klavijature (do 1965.)
Šefo Akšamija, bas (do 1965.)
Nedo Hadžihasanović, bubanj (do 1963.)
Alija Hafizović, vokal (povremeno 1963.-1964.)
Davorin Popović, vokal (od 1964. do 2001.)
Đorđe Kisić, bubanj (1964.-1968. / 1977.-1991. / 1999.-2001.)
Fadil Redžić, bas (od 1965. do 1996.)
Slobodan Bodo Kovačević, solo gitara (od 1965. do 2001.)
Kornelije Kovač, klavijature (1967. - 1968.)
Đorđe Novković, klavijature (1968.-1969. / 1973.)
Miroslav Šaranović, bubanj (1968. - 1973.)
Ranko Rihtman, klavijature (1969.-1970. / kasnije: stalni pridruženi član)
Vlado Pravdić, klavijature (1971. - 1973.)
Enco Lesić, klavijature (1971. - 1972. / 1975.)
Miroslav Maraus, klavijature (1974.)
Milić Vukašinović, bubanj (1974. - 1975.)
Nenad Jurin, klavijature (1976. - 1996.)
Perica Stojanović, bubanj (1976.)
Sinan Alimanović, klavijature (1980. - 1983. / 1997. - 2001.)
Peco Petej, bubanj (1995. - 2001.)
Sanin Karić, bas (1996. - 1997.)
Davor Črnigoj, bas (1998. - 2001.)
Izbor literature o Indexima
ProgArchives article
Petar Janjatović: Ex-Yu rock enciklopedija (autorsko izdanje, 2001.), str 95-97
Branimir Lokner: Kritičko pakovanje (Active Time Beograd, 2001.), str 29, 311
Amir Misirlić: 1. bosanskohercegovački pop-rock leksikon (Hercegtisak, 2004.), str 80-84
Siniša Škarica: Kad je rock bio mlad (V.B.Z. Zagreb, 2005.), str - 92-93, 140-142
Josip Dujmović: U inat godinama (Quattro Media Sarajevo, 2006.), romansirana biografija Indexa