Detaljna biografija: Zabranjeno Pušenje

Osnovne informacije

Zabranjeno pušenje je jugoslovenska rock grupa osnovana u Sarajevu 1980. godine. Muzički stil grupe uglavnom se sastoji od osebujnog garažnog rock zvuka s utjecajima narodne muzike, često s inovativnom produkcijom i složenim pripovijedanjem. Grupa trenutno ima pet članova, i to su suosnivač benda, pevač i gitarista Davor Sučić alias Sejo Sexon, dugogodišnji bubnjar grupe Branko Trajkov, gitarista Toni Lović, bas-gitarista Dejan Orešković, te violinista i klavijaturista Robert Boldižar.

Zabranjeno pušenje je nastlo suprotno od tada prevladavajućeg jugoslavenskog punk rocka i novog vala, tjesno povezno s kulturnim pokretom "Novi primitivizam" i radio i TV satiričnom i humorističnom emisijom Top lista nadrealista. Tokom osamdesetih godina grupa je bila jedna od najznačajnijih muzičkih pojava na prostoru nekadašnje Jugoslavije, imali su izuzetno posjećene koncerte i prodali su na stotine hiljada album. Mnogo puta su došli u nevolje s komunističkim vlastima zbog svoje, obično blage i saosjećajne kritike socijalističkog sistema i navike otvaranja pitanja koja su u to vreme bila osjetljiva.

Prve godine (1980–1983)

Ono što će na kraju postati Zabranjeno pušenje započeli su 1979. godine tada 16-godišnji Nenad Janković (kasnije postao poznat kao dr. Nele Karajlić) i 18-godišnji Davor Sučić (kasnije mr. Sejo Sexon), dva tinejdžera prijatelja i komšije koji su zajedno pohađali Drugu gimnaziju u Sarajevu, a živjeli u istoj stambenoj zgradi u ulici Fuada Midžića u sarajevskom naselju Koševo. Uveliko zaljubljeni i duboko uronjeni u rock and roll, dvojac je apsorbovao različite muzičke utjecaje u Jugoslaviji i iz inostranstva dok su očajnički pokušavali dostići osnovnu razinu tehničke osposobljenosti na svojim instrumentima. U toj je fazi Janković svirao klavir a Sučić gitaru. Sučić i Janković ubrzo šire postavu grupe dovođenjem Ognjena Gajića, još jednog prijatelja iz naselja, koji je već imao osnovna znanja stečena pohađanjem muzičke škole. Budući da su sva tri člana grupe, neformalno poznate kao Pseudobluz Bend, živjela sa svojim roditeljima tako su se i probe održavale u stanovima njihovih roditelja.

Proboj i sve veća popularnost u Jugoslaviji (1984–1989)

Zabranjeno pušenje je nastupalo po sarajevskim klubovima dvije godine prije nego što su u jesen 1983. godine počeli sa snimanjem prvih pesama za svoj debitantski album. Proces snimanja pesama, u skromnom studiju producenta "Paše" Ferovića, trajao je sedam mjeseci prije nego što je u aprilu 1984. godine objaven album Das ist Walter. Zagrebački Jugoton album prvo izdaje u samo 3.000 primjeraka, što je jasno ukazivalo na izrazito niska tržišna očekivanja. U tom trenutku postava grupe je nešto promijenjena, klavijaturista je Nenadov mlađi brat Dražen Janković (Seid Mali Karajlić) dok je bubnjar Predrag Rakić (Šeki Gayton). Iako je album bio objavljen u malom tiražu, konačni broj prodanih primjeraka od 100.000 postavlja rekord za prekoračenje početnog tiraža; za 30 puta je premašen prvi tiraž. Grupa 1984. godine kreće na koncertnu turneju od 60 koncerata po najvećim dvoranama u nekadašnjoj Jugoslaviji i vrlo brzo postaju najveća rock atrakcija posle samo jednog objavljenog albuma.

Tokom spomenute turneje, na koncertu održanom 27. novembra 1984.

Politička neslaganja, raspad grupe i prijelazni period (1990–1995)

Više informacija: Raspad SFRJ.

Odnos između vodećeg dvojca grupe Davora Sučića i Nenada Jankovića, postaje sve hladniji početkom 1990., naročito za vreme velike turneje s Bombaj štampom i Top listom nadrealista tako da je turneja, iako izuzetno komercijalno uspešna, samo pogoršala njihov razlomljeni poslovni i prijateljski odnos. Grupa staje s radnom krajem ljeta 1990. kada Sučić obavještava Jankovića kako više nije zainteresovan za saradnju s njim. Tako da su Sučić kao i Darko Ostojić i Faris Arapović napustili grupu, više zbog različitih pogleda na viziju benda nego zbog razlika u političkim pogledima na jugoslavensko političko vodstvo s kraja 1980-ih. U to vreme, Sučić i Ostojić rade na solo projektu za Diskoton, ali taj studijski album nije objavljen zbog početka rata u Bosni i Hercegovini. Arapović se pridružio sarajevskom alternativnom rock bendu Sikter.

S početkom rata u aprilu 1992.

Istorijat i osnivanje grupe

Godine 1996. Sučić i Srdić zajedno s članova pratećeg benda Top liste Nadrealista i njenim članovima kao što su Sejo Kovo, Đani Pervan, Dušan Vranić i Samir Ćeramida postaju jezgra nove postave Zabranjenog pušenja. U to vreme grupa radi na svom novom studijskom albumu. Tako se peti album Zabranjenog pušenja Fildžan viška izdaje 1997. godine u izdanju Dallas Recordsa i Nimfa Sounda. Sučić je uz pomoć Srdića napisao sve pesme te producirao album. S ovog albuma predstavljena su četiri singla, i to "Možeš imat' moje tijelo", "Mile Hašišar", "Pubertet" i naslovna pesma "Fildžan viška" za koje su snimljeni i videospotovi koje su producirali sami članovi grupe. Produkcijsko iskustvo iz TLN-a pokazalo se dragocjenim u snimanju spotova, koji bivaju vrlo dobro ocijenjeni u Hrvatskoj, BiH i Sloveniji gdje je grupa redovno nastupala. Na promotivnoj turneji su pored spomenutih Sučića i Srdića sudjelovali i Predrag Bobić, Zoran Stojanović, Nedžad Podžić, Marin Gradac, Bruno Urlić i Branko Trajkov, a povremeno i Samir Ćeramida i Đani Pervan. Ista postava je 1998.

Nastavak uspeha (2002–2011)

Zabranjeno pušenje je 2002. godine otišlo na sjevernoameričku turneju na kojoj je 26. maja snimilo svoj drugi live album na koncertu u St. Louisu. Godine 2004. bend je objavio uživo album Live in St. Louis. Za promociju albuma snimljena su dva nova videospotaa: "Zenica Blues" i "Posljednja oaza (Fikreta)", od kojih je videospot za pesmu "Zenica Blues", veliki hit 1980-ih, objavljen tačno 20 godina po objavljivanju ove pesme. Videospot je snimljen u zatvoru u Zenici. Kruna ovog perioda je nastup na festavalu Baščaršijske noći u Sarajevu, gdje na otvorenom koncertu Zabranjeno pušenje svira pred 15 hiljada ljudi, za koji su bili i nagrađeni. Tokom 2004. godine Albin Jarić, Bruno Urlić i Dragomir Herendić napustili su grupu zbog drugih obaveza. Jarić se posvetio porodičnom životu u Kranju, u Sloveniji. Herendić završava svoj studio u Ivanić-Gradu i fokusira se na svoju producentsku karijeru. Urlić je preuzeo vodstvo makedonskog etno grupe Ezerki & 7/8 iz Zagreba, i radi kao studijski muzičar i producent.

Deseti studijski album i posljednje godine (2012–danas)

Tokom 2012. godine Sučić i Lović su napisali i producirali deset novih pesama koje su se našle na desetom studijskom albumu. Dana 10. oktobra 2013. godine objavljen je album Radovi na cesti u izdanju Croatia Recordsa i Dallas Recordsa. Album nailazi na većinu pozitivnih kritika od strane kritičara. Ovjeljuje se i šest singlova: "Boško i Admira", "Ti voliš sapunice", "Tri kile, tri godine", "U Tvoje ime", "Klasa optimist" i "Kafana kod Keke".

Dana 28. decembra 2013. godine Sučić i Zabranjeno pušenje proslavili su 30. godišnjicu rada grupe sa svojim fanovima na koncertu u Skenderiji u Sarajevu. U januaru 2016. godine bendu se pridružila saksofonistica i flautistica Lana Škrgatić. Kao nova članica grupe, Škrgatić se pojavljuje prvi put u videospotu za peti singl "Klasa optimist". Klavijaturista Paul Kempf odlučio je napusiti bend početkom 2017. godine. Tokom 2017. godine grupa je nastupala na novosadskom festivalu EXIT 2017, kao i na beogradskom Beer Festu.

Krajem oktobra 2018. godine grupa je objavila svoj jedanaesti studijski album, Šok i nevjerica.

Muzički stil

Početkom 1980-ih, kada je ostatak pop scene bivše Jugoslavije pratio europske trendove (uglavnom punk rock i novi val), Zabranjeno pušenje je bio dio jedinstvenog rock pokreta sa centrom u Sarajevu. Ovaj pokret, uglavnom zasnovan na prostom, mladalačkom garažnom rocku sa utjecajima folka, je odredio jedinstveni sarajevski urbani stil nazvan Novi primitivizam.

Pesme Zabranjenog pušenja su se kretale od punka do rocka; vrlo često aranžovane da sadrže trube i saksofone, davale su grupi jedinstven zvuk. Zabranjeno pušenje je pjevalo o Sarajevu, njegovim idolima i lokalnim herojima uz priče o ljubavi i gubicima, na drugačiji i često humoristički način. Vrlo jasni i često cinični, stihovi grupe su bili dovoljno napredni da pokažu posljednje stadijume jugoslavenskog socijalizma ("Dan republike", "Srce, ruke i lopata", "Amir", "Guzonjin sin"), drugačije klubove i i homoseksualce ("Pišonja i Žuga u paklu droge", "Javi mi"), a također su predvidjeli mračne nagovještaje predstojećeg rata ("Kanjon Drine", "Zvezda nad Balkanom").

Članovi grupe

Davor Sučić "Sejo Sekson" – vokal, gitara, tekstovi i pesme (1980–1990; 1995–danas)

Toni Lović – solo gitara (2004–danas)

Dejan Orešković "Klo" – bas-gitara (2008–danas)

Robert Boldižar – violina, klavijature (2004–danas)

Branko Trajkov "Trak" – bubnjevi (1996–danas)