Djevojčici mjesto igračke

Ljerko, srce moje, ti si lutka mala, Pa ne slutiš smisla žalosnih soneta; Kesteni pred kućom duhu tvom su meta. Još je deset karnevala do tvog bala. Ti se čudiš, dušo. Smijat si se stala Ovoj ludoj priči. Tvoja duša sveta Još ne sniva, kako zbore zrela ljeta. Gledaš me ko grle. Misliš — to je šala. Al će doći veče, kad ćeš, ko Elvira, Don Huanâ sita i lažnih kavalira, Sjetiti se sjetno nježne ove strofe. Moje će ti ime šapnut moja muza, A u modrom oku jecati će suza Ko za mrtvim clownom iza katastrofe. Napisano: 1907.