Elegija

Dolje usko, a široko Gore – Vi već znate, to je nova moda, Prije se je u širinu išlo, Sad je moda da se sitno hoda: Desit će se mnogoj mladoj guski Da će pasti zbog žipona uskih. Kad je sklisko, netko mora pasti, Graciozno pasti je u modi; Zato pazi kad se rodlaš, jer bi Kakva graba mogla da ti škodi: Opasno je i na hrpi snijega, Kad je blizu opasan kolega. Ne znam jesu l’ krive nove mode Što se dečki slabo žene danas, Mladi ljudi danas svašta vole, Ali bogme slabo mare za nas, Govoreći da su samo bene, Što se danas, na skupoći, žene. Blago onom kom je sudba slijepa Punu kesu i bogatstvo dala. Kad si fina, odgojena, lijepa, No kad nemaš dosta kapitala, Ostat ćeš na rosi, jer tek bene Uzimaju bez miraza žene. A muškarci? Koji štogod vrijede Obično su “švarc” i bez filira, Drugi opet, tikvice nad vodom, Igraju se lažnih kavalira, Pa ih ko žurnale naše plijene Karte, krčme, dugovi i žene. Civilisti obično se drže Kao kakvi budući ministri, Ne znajući da mi dobro znamo Da su sasvim obični filistri Što u brâk tek onda pasti znadu Želudac kad pokvaren imadu. Kauciju jer traže oficiri, Misle da su vrlo — vrlo skupi, Kao da je ljubav funta mesa Što se može novcima da kupi. Ne daj bože da si novcem skûpīm Danas-sutra oficira kûpīm. Kada gledam kako stvari stoje Kritično u svakom smislu danas, Moram reći svakako da zlo je Za muškarce, a još Gore za nas, Pa bih htjela ja u kloštar iti Kad ne mogu srednjeg spola biti. Dolje usko, a široko Gore, Uski žipon sad je moda fina, No i tome brzo kraj će biti, I u modu doć će krinolina, Pa će balon postat gospodična Što je sada kišobranu slična. Objavljeno izvan Knjige pjesama (1900-1914) Napisano: 1912.