Jesenje veče

Olovne i teške snove snivaju Monotone sjene rijekom plivaju, Žutom rijekom među golim granama. Iza mokrih njiva magle skrivaju Kućice i toranj; sunce u ranama Mre i motri, kako mrke bivaju Vrbe, Crneći se Crnim vranama. Sve je mračno, hladno; u prvom sutonu Tek se slute ceste, dok ne utonu U daljine slijepe ljudskih nemira. Samo Gordi jablan lisjem suhijem Šapće o životu mrakom gluhijem Kao da je samac usred svemira.