Samoglasnici
Autor: Artur Rembo
A Crno, E belo, I rujno, O plavo,
U zeleno; Tajna rođenja vam tu je:
A, Crn kosmat pojas muha što blistavo
Nad svirepim smradom kupe se i zuje,
Zatoni sene; E, koplja Gordih santi,
Belina šatora, cveće zanjihano;
I, krv ispljunuta, smeh što gnevno plamti
Na usnama lepim, u kajanju pjanom;
U, drhtanje kružno božanstvenih mora,
Spokoj pašnjaka i stada, spokoj bora
Koje alhemijom stiču učenjaci;
O, vrhovna Trubo, puna cike lude,
Mir kojim anđeli i svetovi blude,
– Omega, očiju silnih modri zraci!
A Crno, E belo, I crveno, O plavo,
U zeleno: tajnu postanje vam čuva:
A, Crni maljavi korset sjajnih muva k
Nad svirepim smradom što kruže zujavo.
Zalivi senke; E, nevinost leda,
Tame šatre, beli kralji, cvetni trepet.
I, krv ispljunuta, kikot usne lepe
Što besna il’ pjana kajanju se preda;
U, krugovi, zelen vrv božanskih mora,
Spokoj pašnjaka i krda, spokoj bora,
Alhemije što na vrednom čelu znak je:
O, vrhovna Truba čiji pisak stran je,
Anđela i zvezda tišinske putanje:
– O Omega, Njenog Oka modri zrak je.
Primetili ste grešku u tekstu?