Samoglasnici

Autor: Artur Rembo

A Crno, E belo, I rujno, O plavo, U zeleno; Tajna rođenja vam tu je: A, Crn kosmat pojas muha što blistavo Nad svirepim smradom kupe se i zuje, Zatoni sene; E, koplja Gordih santi, Belina šatora, cveće zanjihano; I, krv ispljunuta, smeh što gnevno plamti Na usnama lepim, u kajanju pjanom; U, drhtanje kružno božanstvenih mora, Spokoj pašnjaka i stada, spokoj bora Koje alhemijom stiču učenjaci; O, vrhovna Trubo, puna cike lude, Mir kojim anđeli i svetovi blude, – Omega, očiju silnih modri zraci! A Crno, E belo, I crveno, O plavo, U zeleno: tajnu postanje vam čuva: A, Crni maljavi korset sjajnih muva k Nad svirepim smradom što kruže zujavo. Zalivi senke; E, nevinost leda, Tame šatre, beli kralji, cvetni trepet. I, krv ispljunuta, kikot usne lepe Što besna il’ pjana kajanju se preda; U, krugovi, zelen vrv božanskih mora, Spokoj pašnjaka i krda, spokoj bora, Alhemije što na vrednom čelu znak je: O, vrhovna Truba čiji pisak stran je, Anđela i zvezda tišinske putanje: – O Omega, Njenog Oka modri zrak je.
Primetili ste grešku u tekstu?