Jeste dođu meni

Autor: Branislav Brana Petrović

Jeste dođu meni moje lude bubice jeste salete me neke Crne ulice al’ zato ćeš ti kao stara kučka skapati jednom posle dobrog ručka Jeste pošašave kadkad moji damari jeste spopadnu me užasi i darmari al’ i ko te sad čita baš je mene briga Jeste mnogi pamte moje pijane zore jeste o meni se priča sve najgore al’ tebe više do jutra ne čeka pesnik koji te za noć voleo dva veka Jeste mene će anđeli od prakse po nalogu zvezda zauvek da uhapse al’ tvoje srce biva sve lihtije i život ti se menja u pihtije Jeste jesam širio laži kao gubu jesu mene mrtvog videli u klubu al’ kao i uvek kad god sam to hteo čim je svanulo ja sam oživeo Sad u šumskoj kući zbratimljen sa šumom poručujem trista čajeva sa rumom al’ to je samo slučajno (onako) jeste to je zato da ne bih zaplako I moram ti reći već šenulim umom dobra stvar ti čajevi sa rumom još da si ti tu zveri moja davna bila bi to čajanka nepojmljiva slavna!
Primetili ste grešku u tekstu?