Za malo, pa izmišljena pesma

Vidim te kako piješ vodu iz fontane sa tim dječijim plavim ručicama, ipak ne, ruke ti nisu dječije… samo su malene, a fontana je u Francuskoj tamo gdje si mi napisala posljednje pismo, na koje sam odgovorio, ne dobivši više nikad ni glasa od tebe. …Pisala si pisma sa suludim pjesmama o ANĐELIMA I BOGU, veeelikim slovima, i o tome kako si znala poznate face iz umjetnosti i kako ih je većina spavala s tobom. Odgovorio sam ti…, u redu je, samo naprijed, živi sa njima,… i nisam ljubomoran iako te ja nikad nisam dotakao, vidio…. Bila si mi blizu jedanput – u Nju Orleansu, – par ulica daleko, ali te ne upoznah, ne dodirnuh. … I tako si ti nastavila sa facama, i pisala mi o facama i, naravno, kako si provalila da ih njihova slava više zanima nego prelijepa djevojka u njihovom krevetu koja im se daje, a zatim se budi rano ujutru da bi pisala, veeelikim slovima, pjesme o ANĐELIMA I BOGU. …Rekoše nam da je Bog mrtav, ali slušajući tebe posumnjah u to…