Vožnja
Autor: Desanka Maksimović
Vozimo se. Pokraj puta
razasuta
sela leže.
Ko potoci posle bure
konji jure,
lete, beže.
Vrh potoka i šipraga
topla, blaga
večer pada.
Vozimo se. Sanja cveće:
miris sleće
sa livada.
Gle, seoske kuće bele
kao strele
tek prolete.
Pored puta stabla vita,
šiblje, žita
lete, lete.
Gle, počinju i svetlaci,
leta znaci
da se pale,
i iz magle trepte sive
kao žive,
zvezde male.
Po beskrajno nežnom, mekom,
i dalekom
nebu plavu
nasmejani mesec bludi,
što na ljudi
liči glavu.
Vozimo se. Pokraj puta
razasuta
sela leže.
Ko potoci posle bure
konji jure,
lete, beže.
Primetili ste grešku u tekstu?