Gotov čovek

Autor: Duško Trifunović

Evo u stvari kako je to bilo Tada sam ja bio vrlo neobičan bio sam već gotov čovek imao sam svoju dragu i imao jednu tajnu A kad imaš jednu dragu i kad imaš jednu tajnu odna su to po dve drage i dve tajne I povedoh jednog dana svoju dragu tajnim putem prema tajni A pomisli moja draga da ja nemam drugih tajni do put tajni kojim smo se uzverali Al ja sam jos nadmoćan bio Pokazah joj jedno drvo čudna roda i gledasmo zagrljeni u plodove previsoke A pomisli moja draga da ja nemam drugih tajni do to drvo i put tajni kojim smo se uzverali Bi mi žao moje drage jer ja sam jos nadmoćan bio pa joj rekoh svoju tajnu Ko god ne sme da se popne taj crvljivim plodovima pokušava stresti zrele s onog tamo moga stabla s kog još niko nije jeo osim mene Bodrila me moja daraga sturo voće dodajući a pokupi posle sama na maramu sve što pade Pa smo onda slatko jeli moju tajnu i plakali od radosti Kako ne bih zaplakao Tu je bila moja draga koja plače od radosti jer marama puna beše moje tajne Ja rušio i kupio na maramu Ona jela prosipala – a još htela Sve mi manja postajala Sve se više odmicala Mahnula mi iz daljine sa sredine tajnog puta Plačući i posrćući od radosti Sad sam ja tek gotov čovek mada nemam svoju dragu niti imam kakvu tajnu mada nisam neobičan
Primetili ste grešku u tekstu?