Ne očekuj da te iko razumije

Autor: Duško Trifunović

Ne očekuj da te iko razumije, radi svoje ti si čovjek od zanata, svu nesreću oko tebe što se vije stvorile su sitne duše iz inata. Imao si ludu sreću da si bolji, zar još čekaš da si svima po volji. Volio si ko je znao da ti vrati, davao si — imalo se kome dati. Vidio si život, ljubav šta je, plamen prođe a pepeo traje. Grijao si na plamenu svoga dara hladna srca čije sunce davno zađe. Pod pepelom tvojim ima starog žara, za onoga ko bi znao da ga nađe.
Primetili ste grešku u tekstu?