Tempo secondo

Kroz istoriju na istoj žici igraju konji i konjanici opasno sraslo kolo ideja: Niko i Ništa — i Epopeja! Kud sada idu Vertikale tuda je sevnuo Salto Mortale ispraćen sumnjom i rizikom dočekan cvećem i muzikom A taj što mami u pokret mase Sav rizik slave uzima na se dok ceo svet — TUTO IL MONDO čeka na svoje TEMPO SECONDO ………………………………………………. Da li se sećaš — za nekim plotom Ljubav se bavi Praživotom dok mi dečaci kao ubice sanjamo svoje devojčice jer još ne znaju naše oči dokle je ljubav odakle zločin taj dar nebesa za mračnim plotom koji nas veže sa životom A nismo znali u toj plimi da ćemo jednom tako i mi kad pokorimo TUTTO IL MONDO živeti kao TEMPO SECONDO …………………………………………………. Ljubavi oko večernjih škola do sjajnih svetskih metropola od čobanica do kontesa — sve spadaju u rang čudesa Te sestre naše sujete muške te umiljate bjelouške na teškom putu u saznanje da je Sav život umiranje a na tom putu u to Ništa one su sjajna stepeništa kojim se penje TUTTO IL MONDO u svoje sjajno TEMPO SECONDO ………………………………………………… Sve o životu kad se sazna ostane samo zločin i kazna i samoobmana — ima pravde i samoodbrana — nisam odavde! Jer moja duša jasno poima da je najteže među svojima a duše samo toliko ima koliko deliš s dušmanima a ona raste svakim lomom i uzvikuje – Ecce homo! O beli svete TUTTO IL MONDO dolazi tvoje TEMPO SECONDO „U toj takozvanoj ozbiljnoj fazi u pjesništvu Duška Trifunovića vjerojatno najkarakterističnija je pjesma “Tempo secondo”. Po njoj je 1985. Mersad Berber snimio svoj, tada vrlo slavljeni, crtani film, o njoj se pisalo po Sarajevskim književnim časopisima, analizirali su je filozofi i književni teoretičari, pa se moglo učiniti kako s baš tom pjesmom Duško utabava stazu prema akademijama nauka i umjetnosti. . . Dok danas čitamo “Tempo secondo” može sam se učiniti kako je pjesnik i onda znao nešto što mi nismo znali. Ali nije Duško imao pojma. Sve to su znali njegovi stihovi. Recimo: “opasno sraslo klupko ideja: Niko i Ništa – i Epopeja!” Svaka je naša epopeja u posljednjih dvadeset godina nastajala kao to njegovo opasno sraslo klupko ideja, koje se više ne može ni razmrsiti, a ni mačem presjeći. I onda su Niko i Ništa mjera i format naše svakodnevice, ali i naših privatnih sudbina.“ – Miljenko Jergović * * Izvor citata: Duško Trifunović, ničiji – Miljenko Jergović