Zimsko veče

Bura maglom nebo krije, vihor snježni fijuče, to ko zvijer ona zavija i ko dijete zaplače. To krov od nje ostarjeli slamom nama zašumi, to ko putnik zakašnjeli u okna nam udari. Naša stara kolibica tužna, tamna samo spi. A što li mi, o starice, uz okance šutiš ti? Il od bure zavijanja umorna si, druže moj, il vretena tvog zujanja opio te tihi poj? Pijmo, dobra drugo naša, za mladosti moje jad, pij od boli, gdje je čaša? Srcu bit će lakše tad. Poj mi pjesmu kako j’ ptica preko mora živjela. Poj kako je djevojčica zorom vodu nosila. Bura maglom nebo krije, vihor snježni fijuče, to ko zvijer ona zavija i ko dijete zaplače. Pijmo, dobra drugo naša za mladosti moje jad, pij od boli, gdje je čaša? Srcu bit će lakše tad.