Umrijeh zbog ljepote i tek

Umrijeh zbog Ljepote – i tek Što smjestih se u Grobu Jedan koji zbog istine umrije, Smješten bje u susjednu Sobu – Tiho me pitao: „Zbog čeg si tu?“ „Zbog Ljepote“, to uzvratih mu – „A ja, zbog istine – Oboje jedno je – Braća smo“, tako mi došapnu – I ko rođaci koji se Noću sretnu – Kroz zid pričasmo sobni – Dok nam Mahovina usne ne dosegnu – I napokon – imena nam prekri –