Romansa mesečarka
Autor: Federiko Garsija Lorka
Ala volim te, zeleno.
Zelenilo vetra, grana.
Brod pučinom mora plovi
a planinom jezdi vranac.
Pasa senkom ovijenog
na doksatu ona sanja,
put zelena, vlas zelena,
s očima od srebra hladna.
Ala volim te, zeleno.
I dok luna sja ciganska,
nju gledaju stvari. Ona
njih da gleda nije kadra.
Ala volim te, zeleno.
Krupne zvezde inja jasna
pristižu sa ribom senke
koja zori put otvara.
Smokva se o vetar tare
hrapavošću svojih grana,
a breg kao grabljiv mačak
kostreši se pun agava.
Ko će doći? I odakle?
Doksatom se šeta sama,
put zelena, vlas zelena,
i o moru Gorkom sanja.
– Za tvoju bih kuću, kume,
dao tebi moga vranca,
sedlo za to ogledalo
a za tvoj plašt nož mi valjan.
Kume, stižem krvareći
čak iz Kabrinoga klanca.
– Kad bih, momče, to mogao,
pristao bih srca rada,
al’ ja više, znaj, ja nisam,
nit sam svoje kuće gazda.
– Kume, želim da pristojno
u postelji umrem sada.
U krevetu žičanome,
s čaršavom od tanka platna.
Ne vidiš li kakva mi je
od grudi do grla rana?
– Trista Crnih ruža tebi
prsnik beo ukrašava.
Krv miriše silno tvoja
i pojas ti Sav natapa.
Al’ ja više, znaj, ja nisam
nit sam svoje kuće gazda.
– Pusti me bar da se popnem
do visokih tih doksata,
pusti mene da se popnem
do zelenih tih doksata,
doksata na mesečini
gde šumeći voda pada.
I dva kuma već se penju
do visokih tih doksata,
ostavljajuć krv i suze,
krv i suze u dva traga.
Limeni su fenjerčići
treperili na kućama.
Biljur bezbroj defova je
ranjavao osvit dana.
Ala volim te, zeleno.
Zelenilo vetra, grana.
I dva kuma popeše se.
Osta im od vetra plaha
u ustima ukus žuči
i bosiljka neprijatan.
– To devojče Gorko tvoje,
kume, gde je, reci najzad?
– Kol’ko puta čekaše te
i čekaće tebe mlada,
svežeg lica, Crnih vlasi,
sred zelenog tog doksata!
Njihaše se u čatrnji
utopljena, gle, Ciganka.
Put zelena, vlas zelena,
s očima od srebra hladna.
Ledenjak je mesečine
povrh vode održava.
Noć još više prisna posta
ko trg mali nekog grada.
A žandarmi, pjani nogom
udarahu već o vrata.
Ala volim te, zeleno.
Zelenilo vetra, grana.
Brod pučinom mora plovi
a planinom jezdi vranac.
Primetili ste grešku u tekstu?