Sonet 61

Nek je blagosloven dan i ljeto ono, Doba i vrijeme, onaj trenut mio, I zemlja i mjesto, gdje sam svladan bio Su dva oka blaga, pred kojim sam klonô! Nek je blagosloven slatki nemir, što’no Žar ljubavi prve u sebi je krio; I luk sa strijele što me pogodio, I bol rana što je za srce prion’o. I blagoslovene sve riječi strasne Sa kojima klicah ime žene krasne; Svi uzdasi, želje, suze i bol dani. I blagoslovene sve strančice, koje Njenoj slavi dajem, i sve čežnje moje Što ih moja duša samo za nju hrani… Prevod: Aleksa Šantić