Momče na potoku

Na izvoru momče sjedi pa od cveća vije splet, i on vidje, istrgnuti, gdje do cveta plovi cvet: Tako bježe moji dani, ko izvor, u dalek kraj! tako vene mladost moja brzo, kao venac taj. ne pitajte što ja tužim u ranome dobu svom! Sve se nada i veseli na osvitku proljetnom. No bezbrojne pjesme zvonke što se svuda čuju sad, u dubini mojih grudi samo teški bude jad. Našto meni radost svaka što u zlatnom maju sja? Jednu, što je vječno blizu i daleko, tražim ja. U čeznuću širim ruke mojih snova slici toj, al’ doseći nju ne mogu, niti stišat nemir svoj. Siđi doli, divni stvore, i napusti Gordi dom! Milo cveće, majska čeda, prosuću po krilu tvom. Slušaj, lugom pjesme zvone, jasno teče izvor taj! U najmanjoj kolibici za dva srca biće raj. Naslov originala: Der Jüngling am Bache