Prizor

Dok horizontom Sunce sjaji u daljini perspektive caruju. Sava tiho refleksije odaje, u sutonu grad se umiruje. Korzoom tajnog Kalemegdana, parovi šetaju, kikot se čuje. Mir, mir, u srcima se rađa. U pozadini zvone zvona crkve Arhangela Mihajla. U dvorani plesa bele balerine ritmično trepti blaženi aplauz, i ako nečujan čulima sveta, u dušama ponosno šapuće. Zar nije lepo gledati epohu, četiri mosta, velelepno krotka, kako svakom ulicom nova priča zrači, kako moćna prošlost u venama osta?