1914.

U polutami i tišini Bez snova noći, bez mira dana. Lagano je zaboravljala Moja duša u vjencu rana. Al’ jutros, s prvim zrakom sunca Zacvilje spomen strašnim glasom I krv zapišta iz svih rana: Unijeli su mi krčag vode I prvi put sam, sa užasom, Na mračnoj vodi ugledao Svoj Lik, ispijen, blijed, i zao. (1914, Maribor)