Aj maleno za maleno

Aj, maleno, za maleno, Gdje je nami, aj, maleno? Eto dolje Šibeniku, Šiben trava do rukava, A ramina do ramena, Đetelina do koljena, Po njoj pasu dva pauna, I tri ptice paunice, I četvero paunčadi, Za čuvara djevojčica, Na njoj tanka košuljica, Nit’ je tkata, ni snovata, Neg’ od zlata saljevata, Na njojzi je tkaničica, Nit’ je tkata, nit’ snovata, Nit’ od zlata saljevata. Kad li idu tri delije, Među se su govorile, Koji bi čemu najvolio. Najstari je govorio Da bi koši najvolio; A srednji je govorio Da bi tkani najvolio; Najmlađi je govorio: „Prostite mi, braćo moja, Najmlađi sam, najluđi sam, Ali ću vam pravo kazat’ Da bi curi najvolio, Koša će se omjeniti, Tkana će se poderati, Men’ đevojka dovijeka”!