Ljubav bez počinka

Proti snijegu, oluji, proti vjetru što huji, kroz gudurâ ralje, kud magla se zbira, sve dalje, sve dalje, bez stanke i mira! Volim kroz patnje, ja se probijat, nego pod srećom, toliko se svijat! Kad srce tako za srcem žudi, ah, kako čudno boli to budi! Kako da bježim? Spram šumâ da težim? Uzalud napori svi! Života si kruna, slast nemira puna, ljubavi, ti! (Prevod: Mihovil Kombol)