Dubrovačko vino

More nepomično, mirno kao srma, Ležaše pred vrtom. Samo mlaz fontana Prska. Dok iz modrog lavorovog grma Viri bludno lice mramornoga Pana. Ču se strasna svirka. Zatim društvo celo Javi se u vrtu; sva su lica njina Bila razdragana; sve beše veselo Posle dobrog ručka i perfidnog vina. I počeše igre, sve s nežnim darmarom; Izvesna pometnja nastupi u činu: Tu kapetan psalme citira sa žarom, A dominikanac svira mandolinu; – Gospođica Ana de Doce, već seda, Čuvena sa strogih vrlina i tona, Okružena jatom dama, pripoveda Jednu gromku priču iz „Dekamerona.”