Nokturno

Autor: Jovan Dučić

Strahujem stalno od suva lisca i od livada kad pada rosa. Idem da spavam; ne prenes li me, srcem cu biti kraj tebe skoncan. Sta iz daljine to jeci? Ljubav. Vetar po oknu, ljubavi moja! Stavih ti nisku alema zore. Sto ostavljas me sred puta toga? Udaljis li se, tuzice tica, i vina nece dati loza. Sta iz daljine to jeci? Ljubav. Vetar po oknu, ljubavi moja! Da l ikad znade, sfingo od snega, koliko silno tih praskozorja voleo bih te, kad pljusti kisa i s grana ruse gnezda se trosna. Sta iz daljine to jeci? Ljubav. Vetar po oknu, ljubavi moja!
Primetili ste grešku u tekstu?