Poslednja pesma

Autor: Jovan Dučić

Bol je dao ovoj ljubavi Gorčinu, Lepotu i tajnu; mračna sumnja moja: Sav prostor i užas; kob i očaj; njinu Svemoć; zadnja suza: neba sedam boja. Nit znäde za vino u kupi od zlata, Niti za poljubac u zakletvi; sama, Mučki kao zlotvor, ušla je na vrata, S nožem, ne u ruci, već u zenicama. Njen je plašt sunčani možda tkivo laži; Laž s tih usta kaza reč najdublju njene Strašne misterije: no dok udar traži, Sve cveta pod njenom nogom kuda krene. Jer od tvog otrova moj san beše jači: Tvoj sam pojas tkao od sunčanih mlaza, I ti si svetlila; jer svemu kud zrači Moje sunce dadne sijanje ekstaza. Svoju veru nađoh u svom snu o veri… Tvoj nož ne ubija nego blista blistom… Jer ti beše trenut u mojoj himeri, Moj san o dobroti i vera o čistom.
Primetili ste grešku u tekstu?