Đulići

Celu zbirku Đulići uveoci J. J. Zmaj je ispevao nakon smrti dece i žene Ruže. L Molio sam Boga krepko, Što ga moljah Bog mi dade, Te mi s’ čini duša moja Da j’ i ona more sade. Legli vali, pa zaspali, Kao višim čudom nekim; Maina im bogodana Čelo gladi dlanom mekim. Pa sad plavi, noći sveta! Treperite zvezde milo! Evo more — duša moja — Ujedno se s vama slilo. Na zrcalu duše moje Ogleda se mesečina. — Ko te pita, ko li haje, Što je dole u dubina. Ko te pita, ko li haje, Kol’ko j’ na dnu mrtvih snova, Kol’ko s’ u njoj utopilo Želja, nada i brodova! LXIII Oker, karmin, ultramarin, To su samo blede šare, Da su suze razne boje, Ja bih ot’šô u slikare. Molovô bih slike vedre, Sve što oku vašem prija; Mesečina kako j’ meka, — Kako zvezda jato sija. Kako lepo zora rudi; — Kako s’ divno sunce rađa; — A na mora mirnih grudi Kako sretno plovi lađa. Kako u vis ševa leta; — Kako nevu grli sreća; — Kako krasno ruža cveta; Kako j’ život pun proleća. Take slike ja bih svetu Brže nego pesmu dao, Nikom nikad ne bih rekô, Čime sam ih molovao. ĐULIĆI UVEOCI Video: pesme govori Rade Šerbedžija od 01:51