Život

Sve to ne zavisi od mene. Setim se kako beše lep, nad vodama dubokim nekim, kao Mesec beo, sa lukom tankim i mekim, jedan most. I, vidiš, to uteši me. Dosta je da tog dana, zemlja oko mene zamiriše preorana, ili da oblaci prolete, malo niže, pa da me to potrese. Ne, ne od mene. Dosta će biti ako, jedne zime, iz vrta jednog zavejanog istrči neko ozeblo, tuđe, dete i zagrli me.