Šta je pesma

Autor: Miroslav Mika Antić

NAJVEĆA PESMA Nebo je nešto beskrajno, ogromno i široko, al’ ko od šale može da stane u svako oko, jer oko je veće i veće i najveće od svega, veće od grada, od brega, veće od moga tate. . . U njemu može da živi neznanih svetova bezbroj. U njega ptice dolete. U njega putevi svrate. U njega uplove brodovi. Dogegaju se kuće i trgovi. U njega dojure autobusi i dotrče svi moji drugovi. Jer oko je kao sto mora i još sto puta toliko. Njega nikada nije propešačio niko, ni oplovio niko, ni obleteo niko. Jedino ako mama u moje oko došeta tad nema mesta za nebo, za ptice i mora široka, jer mama je veća od neba i veća od celoga sveta, i veća od oba oka. II VERZIJA PESME ŠTA JE NAJVEĆE Nebo je nešto ogromno i široko, pa može, ipak, da stane u svako oko. More je nešto ogromno i široko. I ono može da stane u svako oko. Jer oči su nešto ogromno, veliki svetli krugovi, u njih dotrče proleća, dogegaju se kuće i trgovi, u njih ulete sve ptice i stanu svi moji drugovi. Jer oko je veće od neba. Jer oko je veće od mora. I još sto puta toliko. Njega nikada nije prepešačio niko. Ni obleteo niko. Ni proskitao niko. Jedino ako mama u moje oko došeta, tad nema mesta za neba, za ptice, za mora široka. Jer mama je veća od neba i veća od celoga sveta. I veća od oba oka.
Primetili ste grešku u tekstu?