Aginica ne imala sina

Aginica ne imala sina Ah, kakva je pod noć mjesečina! Još je ljepša Hasan-aginica. Al zaludu njezina ljepota; Rodila je devet djevojaka, A desetu nosi pod pojasom. Govori joj aga Hasan-aga: »Čuješ li me, moja vjerna ljubo! Rodila si devet djevojaka; Ako rodiš desetu djevojku, Viš’ kuće ti jablan drvo raste, Pod kućom ti Drina voda teče, — Il se vješaj, il u vodu skači!« Hasan-aga u džamiju ode; Rodi ljuba desetu djevojku. L’jepo joj je ime nadjevala, L’jepo ime Fata plemenita. Pak ju nosi Drini vodi hladnoj, Pak ju baca u vodicu hladnu, Pak je mati govorila Fati: »Hajde, Fato, hajde moje zlato, Brzo će te nena dostignuti!« Pak se vrati svomu b’jelu dvoru. Hasan-aga iz džamlje dojde, Pak je ljubi tiho govorio: »Ja, čujcš me, moju ljubo vjerna, Il mi rodi sina il djevojku!« Ljuba njemu tiho odgovara: »Rodila sam sina ko sokola, Poslala ga u džamiju hodži, Nek mu piše tahrizapise svakojake, Da ne umre Hasan-agin sine!« Hasan-aga u džamiju ode. Skoči ljuba sa mehka dušeka, Ter mi skače Drini u krioca. Brže nena Fatu dostignula, ''Fra. Mato Duić, br. 55.'' ''Iz Bosne.''