Anđelina i ali beg

Anđelina i ali beg (Iz Gornjega Primorja) Anđelina ruže brala Povrh grada Dubrovnika, Divnu kitu nakitila, Do Dunava dohodila, Na Dunav se nadzirala. U vodi se ogledala, Sama sobom besjedila: "Fala Bogu velikome! "Divna li sam i rumena! "Još da imam Crno oko, "Sve bih Turke premamila "I u gradu Ali-bega." To začule begu sluge, Begu pravo kaževahu; Bego njima govoraše: "O Boga vi, vjerne sluge! "Vi uzmite moga mača, "Ufatite mladu momu, "Mjerite joj kosu s mačem; "Ako bude duž' od mača, "Biće mene draga ljubi; "Ako bude suproć mača. "Biće mene mila snaha." Sluge bega poslušale, I uzeše ostra mača, I pođoše do Dunava, Ufatiše mladu momu, Izmjeriše kosu s mačem, Ona bješe duž' od mača, Begu j' u dvor povedoše, I uze je za ljubovcu.