Ko je ono na visokom brdu

This slideshow requires JavaScript. popeo se na krutoj litici, smjelo sio na visinu strašnu i veseli sa nje pogled bača put pučine mora kipućega, gledi more ka se uzljuljalo, ka valovi za valovma trče, stenju isti sa užasnom hukom po prostoru nemirne ravnine, ustrašeni Eolovim bičem, lome svoju silu neprestano o okružne skale i bregove? Taj ti isti bistro oko bača put prestola svemogućeg Tvorca, pogledima tamu prosijeca te prekrila polja poduranska kako munja debele oblake. On svud oči vesele okreće, traži s njima, nikad ne prestaje, velja djela Tvorca velikoga da u pjesne slavu njemu poje, sa tim pita i veseli dušu. Ono ti je sin prirode – poet, tvorac mali najbliži Božestvu; od drugije svije umni tvari on najbliže sa mogućim Tvorcem ima svojstvo te ga sa njim zbliža, jer on može sazdati svjetove u idejam’ visokoletećim, kano što ih otac premogući djelom sazda i evo ih kaza.