Početak ljubavi

O, osmeh, prvi osmeh, osmeh naš. Kako to beše isto: udisati miris rascvalih lipa, slušati tišinu parka – pa tada najednom podići oči, pogledom se sresti i čuditi se sve do osmeha. U tom osmehu beše uspomena na jednog zeca što je do malopre skakutao po travi; to detinjstvo osmeha beše. Već ga ozbiljnije kosnu kretanje labuda, koga smo videli potom kako na dva dela večeri neme ribnjak polovi. A krošnje svojim rubovima prema čistom, slobodnom, već sasvim budućem noćnome nebu, ocrtaše rub osmehu ovom prema ushićenoj budućnosti na licu. Iz pesama nastalih 1913-1921. (Prevod: Branimir Živojinović)