Uznesenost

Iznad svih jezera i iznad dolina, i iznad najvišeg planinskog vrhunca, i dalje od zvijezda i dalje od sunca, i iznad granica svemirskih dubina Kreće se misao sa toliko strasti, kao dobar plivač među valovima, i ostavlja brazdu među prostorima sa neizrecivom i mužijačkom slasti. Odleti što dalje od gnjilih močvara, pročisti se Gore u bistrome zraku i pij kao nektar u ovome mraku vatru koja vrata nebeska otvara! Iz briga i jada od kojih se gine, od kojih se duša mutno zmamglila, sretan je tko može u zamahu krila uznijeti se prema poljima vedrine! I nalik na ševu samo zato mari da svakoga jutra čistog zraka kuša, – tko nad svime lebdi i bez muke sluša razgovore cvijeća i svih nijemih stvari!