Proljeće bez namjere

Pitko je ovo proljeće Da je samo sunce, bilo bi zasitno Da su samo oblaci, bilo bi bez okusa Ovako pali grlo i blaži ga Ipak je netko prošao s lukom i oštrim strijelama … Još su dugo drhtali odrazi na vodi Bojim se za one koji hoće i u tome nalaze smisao Ne privikavaju li se na silne poraze Ne kažem da se vrate porušenim svetištima Ne Savjetujem da se počnu opraštati s mrtvima i živima Samo strepim za njih … Koliko vjetar strepi za granu koju raščešljava Ovo je proljeće bez namjere Visibabe su izrasle a nitko se nije trudio Niti su one nastojale – tako se dogodilo Mogle bi visoko izrasti Krugovi , 1955.