Devet mjeseci što ja siđoh s uma

Devet mjeseci što ja siđoh s uma; devet mjeseci što od srca sunca srce i mozak preko usne bunca; devet mjeseci Bijesa, čudna kuma. Ne pamtim sâm što govorim i kažem, sredinom trupa prešla mi je pila, a mila žena (nježna vila, svila) neće me više draganom i pažem. Mračna su ova čela niskih briga, podla ramena zgrbljena od rada; svjetlosna zemlja gdje Ljepota vlada I blatan mi je ovaj uski globus, a želja ruši, ko iz silna topa, tumbe sa u prah oborena stropa, nenadan, smrtan i odvratan obus. Čeznuće biti Mladi i Visoki, htjeti i moći samo silne stvari, i biti divi, biti gospodari, i plandovati, i biti duboki; ljubav za čedni život sazrcavni, za okno duše na mističnu pupku, za grešnu ljubav do dušinu kupku, sve se to gubi, i u muku tavni. I u toj pustoj beznadežnoj studi posljednja jošte samilosna igra kroz ovaj život progonjena tigra, za lice Pravde, to je: biti Ludi.