Vječni prsten

Sve će ove stvari jošte jednom doći kao što su bile i kako su prošle, i ti Crni dani, i te plave noći, i ljubavi , čedne, strasne, dobrodošle; jednom tamo poslije hiljada, hiljada i hiljada ljeta opet ćemo naći ista svježa čula, ista srca mlada, i taj nježni osmijeh, blagi i domaći. Tada opet jednom nad svladanim grobom motrit ćemo svemir novim osvjetljenjem. Vladat ćemo opet svojim rosnim sobom, i ljubavnim plačem i požarnim htijenjem; samo ipak neće tada, nadajmo se, da nas jošte taru ove brige ružne, i da polet u vis događaji kose i plamen za ženom naše usne kužne. -Pa da barem tada, za hiljadu hiljada i hiljadu ljeta, i još mnogo veće, primimo na naša srca uzdišuća, kao nikad doslije, jedan uzduh sreće.