San
Autor: Vesna Parun
Ruka moje majke kao jedro bijelo, krilo blage vuge.
Sjećaš li se bajke o jabuci zlatnoj, mjesečeve duge?
Na ljuljački grani prozirnoj do snijega, mekanoj do tuge
oči moje predu razgovore tihe, uspavanke duge.
Putuju bunari puni teške vode u neznanu luku.
Pjesma moje majke, ivančica bijela, vodi me za ruku.
Primetili ste grešku u tekstu?