Pošto sam

Pošto u tvoje ruke zaronih blijedim čelom; Pošto dah blagi katkad udisao sam lako, Dah tvoje duše, miris tamnim ovijen velom; Pošto mi bješe dano da te još čujem reći Riječ onu što na srce svoj tajni melem toči; Pošto viđeh u tuzi, pošto viđeh u sreći Tvoja usta na mojim, a pred očima oči; Pošto vidjeh gdje mi je nad sretnom glavom sjala Zvijezda tvoja, avaj, uvijek maglom omotana! Pošto vidjeh gdje mi je na val života pala Latica s ruže otrgnute od tvojih dana! Ja mogu godinama sada žurnim da velim: – Letite dalje, jer će starenje moje stati! Odlazite odavde s tim vašim cvijecem svelim, Ja imam cvijet kog nitko ne moze uzabrati! Udrite krilma, prosut nećete moći njima Tu čašu tako punu iz koje sada pijem. U meni više plama, no u vas pepela ima! Više no vi zaborava, ja ljubavi krijem!