Ilica moga grada

Stoljećima postoji i živi dijeleći od Gornjeg, Donji grad Teklo je bez kraja vrijeme tuge, vrijeme sjaja ona pamti svaki uspon, svaki pad Ali svjetla plina to je doba krinolina što su svako veče otvarale bal Ilica, moja ulica od Harmice, pa ispod Dverca sve do Mitnice, Črnomerca i još dalje teče ravna, il se vije sve do livada Kustošije i još dalje Kad je ponoć, kad je kiša kad je bučna, kad je tiša poznam već sva njena lica Moja draga ulica moja draga Ilica moja draga ulica