Kuća pored mora

Raznesene valima i vjetrom tu su tople ruševine ljeta; Na rubu napuštenog mora i jednog izgubljenog svijeta. Ničeg nema, ničeg nema od tebe, od mene. Ostala je samo prazna kuća malo stvari ljetovanja našeg na stolu novine još leže sa nekim datumima jula. Naša ljubav sad se ruši kao pješčana kula. Al’ još, još sam uvijek ovdje još zagledan u more na vratima vile u kojoj tuga spava. A kiše su se slile u cvjetove agava… Ljetu je kraj. Od vremena poezije i mira ostala je samo pusta kuća u noći okrenuta moru sad čeka ljubavnike nove. Ničeg nema, ničeg nema od tebe, od mene u njoj.