Moja ljubavi

MOJA LJUBAVI Završila se igra: vatra početka, slast i tajanstvo tvog prvog grijeha; gotovo je. To nije više ni veselje, ni slatka dosada. Ti, mala moja, ženska sa žura, fličko, džepna damo, nasmijana i onesviještena ljubavnice, moje dijete i moja majko – postala si neizreciva, a počelo je beznačajno: Zatekao sam se kako ti telefoniram u ljepoti večernje kiše, koja je samo provalija nada mnom i potreba da te dotaknem, i tvoja usta. Pokućstvo, topli namještaj mojih starih ljubavi – osipa se. Zatekao sam se u nježnosti koja je već spavala, u riječima koje su mi pripadale, ali me nisu mogle naći. Ti si postala moja odbrana, dobrovoljno progonstvo, pobjeda nada mnom, moja muka, ljubomora na život, moja mrtva sestra uspavana u velikim ružama, nemoguća zemlja, potrebno tijelo, moja ruka i glava. I zagrljaj u kojem sam se jučer igrao, sada me obuhvaća ovdje, daleko i zauvjek – u svim uglovima mog života. Postaješ bezimena, nepoznata i smrtonosna, moj život i spas od života – moja ljubav.