Splite volim te

Ka zraku sunčevu kroz oblake Čekam da baciš svitlost na mene Ka rijeka moru, tebi spuštam se Da me oslobodiš od planine U tvome krilu topim snijeg I oko mrzlog srca nakupljeni led I ti me uvik čekaš tu Zagrljen s morem, na dušu umornu Neka sve gnjilo je, još uvik volim te Ka ptica zrno prosa tražim te Dok stišću zime tuđe ledene Pa, putem bacim kufer nevolje Da dođem čist pod tvoje zidine U tvome krilu topim snijeg ... I sve ti grublje riči govore Ma sve su to riči ljubomore A zašto onda produ cili svit Pa dodu opet tu, u tvome krilu umrit Splite volim te još, neka gnjilo je sve Ja još uvik ćutim miris tvoje ulice Neka guše me sad više suze no smijeh Ja još imam snage reć ti - Splite volim te