Pjesma o verglasu na uglu ulice

U svako doba dana i kada liju kise i kad je nebo citko, a svaka grana casa stalno na istom mjestu, na uglu stari Sasa okrece sporo vergl, gologlav, sijede kose Jednolicno se cuje, sad glasnije, sad tise ta svirka, Sasa pjeva na uglu posve sam samo se grane njisu i nema nitko vise Oci mu vlazno sjaju i neki cudni trans obuzima ga tako dok neumorno svira i ne vidi da sumrak polako okna dira adieu les coeurs, adieu cadence I da se svjetla pale, a drvored se gubi i da se netko tamo u sjeni strasno ljubi rucicu samo vrti i pjeva, sam, pun mira Sasa na uglu stoji, samo se vergl cuje jednolicno i sporo, tise pa zatim jace okrece Sasa rucku i sve je veca tmusa Sakrivena za oknom starica jedna slusa drhtavu onu svirku, dok se u drugoj sobi gasi polako svjetlo i tijelo, tijelo trazi visoko u noc neko posipa saku zobi A stari Sasa stoji na neprekidnoj strazi na uglu, vrti vergl i kada liju kise i kad je nebo toplo, a trava pune rose uvijek na istom mjestu, gologlav, sijede kose i jednolicno svira i nema nitko vise