Pjesma za kraj

Ja pisem ti znaj jednu pjesmu za kraj Ja pisem ti znaj ovi pjesmu za kraj Necu pusit, necu nocas piti samo pisat pjesmu sto ce jednom spomen na nas biti. Pero papir trovati i sjeci grijati ga pod rukom sto luta Spomenucu te nocas bezbroj puta i slusati pod prozorom zimu Ref Necu pricat ko smo bili to sve znaju kondukteri i putnici u sestici od koji nismo nista krili Tvoja pisama i dnevnici ispisani udzbenici. ref Autobus s brojem sest morati ce saznat ovu vaznu vjest i odgovor kradom trazit na tvom licu. Zasto sjedis sama napred a ja na zadnjem sicu. Ja pustit cu znaj jednu suzu za kraj. Ja pustit cu znaj jednu suzu za kraj. kako place ranjavajuc tisinu.