Što si tako zao živote

Stoji kraj mene neka zena tuznog lica, sva izgubljena, cija li je jadnica. Gleda u mene, u oku joj suza zasja, tiho mi rece: zar me ne znas, to sam ja. Kad u nesvest tada nisam pao, necu nikada. Ko bi u to verovao da je tako propala. Sto si tako zao zivote, sta joj uradi i gdje nesta one lepote ko je pokvari. Sto si tako zao zivote, sta joj uradi, ko li je zbog njene dobrote tako nagradi. Drhtave ruke obrisase suze s lica, u Crnu zemlju propala je jadnica. Kad u nesvest tada nisam pao, necu nikada. Ko bi u to verovao da je tako propala.