Žao mi je

djece bez roditelja ljudi bez prijatelja onih što nisu zdravo naše ljubavi mi žao Žao mi je onih što kruh sad išću nemoćno šake stišću žalim ih što su gladni nemaju sreće jadni I pitam se pitam skoro život cijeli da l' to nekog tuđa nesreća veseli ko da iza ugla stoji pa nas vreba sve je više onih koje žalit treba Žao mi je onih što sebe žale pa ispadnu budale žalim i krivo suđene zavedene i sluđene Žao mi je kad lažu, kad nas kradu ljudi što gube nadu kad vjere nema više loše nam se piše I pitam se pitam skoro život cijeli da l' to nekog tuđa nesreća veseli ko da iza ugla stoji pa nas vreba sve je više onih koje žalit treba Žao mi je što istinu doznati glupana prepoznati nikada neću moći što će mi život proći žalim što pjesma će stat a tek sam poćeo nabrajati