Kralj ljubavi

Ne, ne volim kad ljubav nestaje u vrevi prepunog perona u zadnjem stisku drhtavih ruku kroz spusten prozor vagona Ne, ne volim suze u trenutku kad vlak se vec pomalo mice i sve one rijeci neizrecene i sve nedovrsene price Al' uvijek dodje kraj zakletve lude i poneko pismo jednom se mozda sretnemo opet k'o da nikad se k'o da nikad se sreli nismo Zato ostani nemoj me pratiti i ne masi s prepunog perona a ja cu vec ljubav isplakat' svoju u kutu nekog vagona