Klinka

Sivo jutro nad gradom i dan tek se budi. Zakasnjela klinka s tuluma kuci zuri. Pet je sati, u prvoj fazi cudna raja gradom plazi. Nasminkana, skockana odudara od svijetla dana. Zeleno se pali, ona prelazi ulicu, Zastitu trazi u nekom dobrocudnom licu. Princa svog je srela, dobila je, Al' se ne zna - da l' je htjela? Njen stari je u penziji, spavati duze moze. Ona zuri kuci da ostane cijele koze. U tramvaju je neka stara baka gleda cudno Kao da joj zeli reci: "Hej, dijete moje bludno!" Princa svog je srela, dobila je... On je bio divan i pricao joj krasne stvari, A ja vidim vuka, gladnog vuka kako dijete bari. Jer nije velika fora prodati sminku i zavesti sasavu klinku! (x4) Princa svog je srela, dobila je...