Anđelija

pusti ovce, niz planinu sađe da u sjaju, velikoga grada bolju sreću od preslice nađe Bijeli dani, prolazili kradom i sjećanja da su ovce bile jedne noći, prošetala gradom u raskošnoj haljini od svile Od tada je, gradom na sve strane šetala se, poput bijele vile i nudila svoje jorgovane u raskošnoj haljini od svile Teški jadi, majku joj dotukli a djevojku, jedne zore sive iz Dunava, alasi izvukli u raskošnoj haljini od svile