Kono fato, ašik zlato

ne mori me mlada, plahim ašik ahom ne igraj se dušo sa kara sevdahom Kad sevdahom srce plane krv uzavre vrisnu rane Gore nego s džeferdara jatagana i handžara Ti se smiješ sa pendžera, ni habera a u meni srce puca, stijeno ledna kao ljeti na pripeci, zemlja žedna Aman reci šta ću s rana bez mehlema i dermana đul-behara tvoga lica i šerbeta sa usnica Kono Fato ašik zlato, neharato daj rastjeraj oblak tuge s neba moga suncem lica i sevdahom, srca svoga Ako nećeš vjeruj meni odsad dušo do jeseni kad prekipe čežnje moje biće svašta s nama dvoje