Zima u Sarajevu

Iste su boje bili njen sal i rukavice Debeli minus je crvenio lice A ona je saputala mi usnama vrelim Sama sam kod kuce svakoga jutra Evo ti broj, nazovi me sutra Zima u Sarajevu s njom A njena mama ne zna nista o tom Ne zna i nikada nece saznat' ime Lopova sto ju je krao jedne zime I svaki put kad zabijeli se grad ispod sljemena Prosetam sam, sjetim se vremena Kada mi je lice toplim dahom grijala Pricala o sebi, svemu se smijala Halo, hej, bok, ja sam Halo, ma, jes' to stvarno ti Kako je, sta ima u Sarajevu Snijeg pada Ma, i ovdje je mazija Bundu sam danas morala nositi Joj